Srijeda, 20 Ožujak 2019 13:46

Sto godina Valencijine povijesti (3. dio)

Rate this item
(0 votes)

Posljednji dio prolaska kroz Valencijinu povijest je pred vama...

Juan Bautista Soler je po dolasku na mjesto predsjednika kluba predstavio ideju jačanja i rasta Valencije u svakom smislu: na nivo regularnog takmaca Realu i Barceloni u Španjolskoj te, samim time, stvaranje respektabilne momčadi u europskim okvirima dok su izneseni planovi gradnje većeg i modernijeg stadiona od sadašnje Mestalle. Soler je najavljivao najmoderniji stadion na svijetu i simbolično otvorio početak njegove izgradnje. S današnjeg gledišta stvari ogromna većina navijača Valencije smatra ga glavnim krivcem zbog ekonomske krize u kojoj se Valencia našla početkom drugog desetljeća ovog stoljeća i dolaska pred bankrot. Za svog mandata je izvršio ogromnu potrošnju novca kako na kupovine igrača tako i na njihove plaće dok je Nova Mestalla zamišljena kao stadion koji će primati između 70 i 75 000 gledatelja.

Claudio Ranieri nije dočekao kraj sezone 2004/2005 koju je Valencia završila na 7. mjestu. Tada je na klupu doveden Quique Sanchez Flores, Madriđanin koji je jedna od igračkih legendi kluba budući da je u njemu nastupao od 1984. do 1994. godine. Quique je nakon rada u mlađim kategorijama Reala u sezoni 2004/2005 je vodio Getafe koji je debitirao u Primeri i s njim zauzeo respektabilno 13. mjesto igrajući dobar nogomet.

Dolazak Sanchez Floresa na klupu Valencije izazvao je simpatije navijača a klub je pojačanja tražio u igračima čija karijera ide uzlaznom putanjom i za koje se očekivalo da će "eksplodirati" u Valenciji. Najbolji primjeri su David Villa doveden za 12 milijuna eura iz Zaragoze te Miguel Brito, desni bek, doveden iz Benfice. Uz to, nade su polagane u mlade igrače poput Pabla Hernandeza i Raula Albiola a kao slobodan igrač došao je već proslavljeni nizozemski napadač Patrick Kluivert. Sezona je bila uspješna i Valencia je završila na 3. mjestu sa 69 bodova, bodom manje od drugoplasiranog Reala te 13 od neprikosnovene Barcelone. David Villa se pokazao odličnim pojačanjem i s 25 golova je bio drugi strijelac lige, sa samo golom manje od Barcelonina Samuela Eto'a.

U ljetnom prijelaznom roku 2006. godine Soler je, optimističan nakon prve Quiqueove sezone, "otvorio novčanik" i za 25 milijuna eura iz Betisa kupio desnog krilnog veznjaka Joaquina Sancheza, dotad najskuplje pojačanje u povijesti kluba. Dovedeni su, između ostalih, još lijevi bek Asier del Horno kao zamjena za 40-ogodišnjeg Amadea Carbonia, iskusni napadač Fernando Morientes koji se nije snašao u Liverpoolu dok je šansa pružena Davidu Silvi koji se istakao na posudbi u Celti. Klub se, pak, "riješio" Ranierijevih Talijana kao što su Fiore, Di Vaio i Corradi a prostora u momčadi nije bilo za neke od nositelja nedavnih uspjeha kao što su Aimar, Mista i Rufete. U prvih 5 kola momčad je imala 4 pobjede i remi protiv Barcelone te je bila izjednačena s Kataloncima na vrhu. Istovremeno, u Ligi prvaka u grupi s Olympiakosom, Shakhtarom i Romom prolaz dalje je izboren već u 4. kolu nakon 2-2 protiv Shakhtara u Donetsku. Momčad je ipak pala u ligi zbog nekoliko ozljeda važnih igrača krajem godine ali je na kraju završila na 4. mjestu koje joj je donijelo kvalifikacije za Ligu prvaka u kojoj su, pak, u 1/8 finala u dvomeču izbacili milanski Inter. Nakon 2-2 u Milanu na Mestalli je bilo 0-0 a nakon meča je zabilježen sukob na terenu u kojem su "letjele" šake. Nezaboravna scena je šaka u nos koju je Valencijin rezervni stoper David Navarro "darovao" Nicolasu Burdissu nakon čega je pokazao zavidnu brzinu budući da ga je neuspješno jurilo pola Interova kadra. 

 

Valencia je ispala u 1/4 finala od Mourinhovog Chelseaja iako je iz Londona donijela entuzijastičnih 1-1. Uz to, Morientes je na Mestalli "Šišmišima" donio vodstvo u 32. minuti ali je stvari na početak vratio Ševčenko golom u 52. minuti. Kada se očekivalo da će se otići u produžetke pobjedu i prolaz Chelseaju je donio Michael Essien. 

Na ljeto 2007. godine Soler je želio nastavak dobrih rezultata ali trošeno je puno novca na sumnjiva pojačanja. Još nedokazani Ever Banega i Manuel Fernandes su klub koštali po 18 milijuna eura, srpski centarfor Nikola Žigić 14, njegova "kopija" po igračkim karakteristikama Javier Arizmendi 12. Valencia se izbacivši švedski Elfsborg lako plasirala u grupnu fazu Lige prvaka ali sezona je počela ispod očekivanja a Quique Sanchez Flores je otpušten 29.10.2007. nakon ligaškog poraza od 3-0 u Sevilli koji je došao nakon 2 poraza u grupnoj fazi Lige prvaka. Za novog trenera je doveden Nizozemac Ronald Koeman ali u Ligi prvaka momčad nije uspjela ni izboriti 3. mjesto te nastavak europskog puta u Kupu UEFA dok su neke trenerove odluke navukle bijes navijača. Svlačionica se činila podijeljenom ali osvojen je Kup Kralja, sedmi u povijesti, do današnjeg dana posljednji Valencijin trofej. U polufinalu natjecanja izbačena je Barcelona s ukupnih 4-3 dok je trofej osvojen 16.4.2008. pobjedom na Vicente Calderonu rezultatom 3-1 protiv Getafea. Ovdje treba istaknuti kako je Juan Soler uoči dvomeča protiv Barcelone podnio ostavku na mjesto predsjednika kluba. Izjavio je da je on, kao i klub te sezone, pretrpio ogromnu psihološku i fizičku potrošnju.

Ipak, stanje u ligi je bilo katastrofalno i Koeman je smijenjen samo pet dana nakon osvajanja kupa zbog teškog poraza rezultatom 5-1 od Athletic Bilbaoa. Momčad je nakon nekoliko godina rada na poziciji klupskog delegata preuzeo Salvador Gonzalez Voro, jedna od legendi Valencije. Voro je smirio strasti u momčadi, vratio u prvi plan igrače koji su bili u sukobu s Koemanom i u preostalih pet kola su zabilježene 4 pobjede tako da je Valencia sezonu završila na 10. mjestu s 9 bodova više od zone ispadanja.

Uoči nove sezone na mjesto predsjednika kluba je došao Vicente Soriano a klub je na mjesto trenera doveo Unaia Emeryja koji je u prethodnom mandatu u Almeriji taj klub uspio uvesti u Primeru pa zatim sezonu u Primeri završiti na visokom 8. mjestu. Glavni cilj stavljen pred Emeryja bio je da vrati momčad u Ligu prvaka. Baskijski trener debitirao je kaotičnim propustom šanse osvajanja Superkupa Španjolske protiv Reala. Valencia je na Mestalli pobijedila 3-2 ali je u Madridu poražena s 4-2 usprkos činjenici da je pri vodstvu od 1-0 igrala s igračem više a zatim imala 2 igrača više pri rezultatu 1-1. Real je s 9 igrača postigao 3 gola i poveo 4-1 a Valencia je smanjila na 4-2 golom Morientesa u 90. minuti. Sezona nije išla po očekivanjima i Valencia je završila na 6. mjestu s 5 bodova manje od zone koja vodi u Lige prvaka. 

Soriano je na mjestu predsjednika kluba ispunio obećanja da na ljeto 2008. neće prodati glavne zvijezde kluba Davida Villu i Davida Silvu ali nakon prestanka gradnje Nove Mestalle polako se formirao krug vjerovnika kluba. Soriano je obećao prodaju parcela sadašnje Mestalle ali kada to obećanje nije uspio ispuniti podnio je ostavku na mjesto predsjednika 4.6.2009. godine. Soler je, pak, s paketom dionica vrijednim preko 70 milijuna eura tražio partnera za kupovinu ostatka dionica kluba i kada su počele špekulacije da ga je našao u SAD-u ostatak dioničara je izvršio povećanje temeljnog kapitala. Ovo povećanje temeljnog kapitala je dobrim dijelom omogućeno i povoljnim kreditom Javne banke Valencijske Zajednice koji je danas sporan i Valencia bi zbog toga mogla biti kažnjena od strane Europske Unije. Nije poznato je li Soler blefirao ili ne ali situacija u Španjolskoj uslijed recesije, pa tako i u samom klubu, je postajala sve gora i 2009. je službeno zaustavljena gradnja novog stadiona koja do danas nije nastavljena. Također, vrijednost zemljišta je pala pa nije ni pokušano naći kupca parcela sadašnje Mestalle. To također nije postignuto do danas iako je postupak prije već više od godinu dana ponovno pokrenut.

Nakon Soriana na mjesto predsjednika kluba došao je Manuel Llorente a na klupi je ostao Unai Emery. U sezoni 2009/2010 klub je relativno komotno izborio 3. mjesto i plasman u Ligu prvaka iako udaljen čak 28 bodova od prvaka Barcelone i 25 od drugoplasiranog Reala. Međutim, klub je trebao svježi kapital i svakog ljeta je prodavano nekoliko bitnih igrača. Tako su 2010. godine, između ostalih, prodani David Villa Barceloni za 40 te David Silva Manchester Cityju za 33 milijuna eura. Pod vodstvom novog sportskog direktora Braulia Vasqueza dovođena su pojačanja jeftinija od 10 milijuna eura ili slobodni igrači i buduće nade kao Roberto Soldado, Ricardo Costa, Adil Rami, Tino Costa, Mehmet Topal, Sophiane Feghouli ili Aritz Aduriz. Klub je 2010. na transferima ostvario čisti profit veći od 50 milijuna eura ali je financijsko stanje i dalje bilo kaotično iako je Emery uspio ponoviti 3. mjesto na tablici. U Ligi prvaka momčad je prošla grupu s Manchester Unitedom, Rangersima i Bursasporom ali je ispala od Schalkea u 1/8 finala.

U sezoni 2011/2012 momčad je ispala u grupnoj fazi Lige prvaka završivši na 3. mjestu iza Chelseaja i Bayer Leverkusena. Nastavila je natjecanje u Europskoj ligi gdje je ispala u polufinalu od Atletica. Nakon poraza od 4-2 na Vicente Calderonu Atletico je s 1-0 bolji bio i na Mestalli te je Valencia propustila priliku po drugi put biti u borbi za ovaj trofej. U ligi je bilo nešto više problema nego ranije ali Valencia je ponovila 3. mjesto sa 61 bodom odnosno još jednim dalekim odmakom od vodećeg dvojca. Ipak, odlučeno je da Emery ne dobije novi ugovor te je tako završio svoj četverogodišnji mandat. Postao je drugi trener s najvećim brojem utakmica na klupi kluba nakon legendarnog Alfreda Di Stefana. Baskijski trener je Valenciju vodio u 220 službenih mečeva izborivši 107 pobjeda, 58 remija i 55 poraza.

Na početku sezone 2012/2013 na mjesto trenera je doveden bivši igrač kluba Mauricio Pellegrino. Bez valjanog prethodnog iskustva Pellegrinova Valencia nije bilježila dobre rezultate u ligi pa je argentinski trener smijenjen 1.12.2012. U Ligi prvaka je izboren drugi krug u grupi s Bayernom, BATE Borisovim i Lilleom. Na mjesto trenera do završetka sezone je doveden Ernesto Valverde a momčad se konsolidirala i počela bilježiti bolje rezultate iako u Ligi prvaka u 1/8 finala nije uspjela proći PSG. U dramatičnom posljednjem kolu sezone Valencia je gostovala na Sanchez Pizjuanu kod Seville i za plasman u Ligu prvaka trebala pobjedu. Ipak, s 4 gola Alvara Negreda domaći su slavili 4-3 i Valencia je završila na 5. mjestu. Valverde je odlučio ne produžiti ugovor s klubom. Inače, 5.4.2013. godine Manuel Llorente je podnio ostavku na mjesto predsjednika kluba jer se urušio plan potpisan s glavnim vjerovnikom, Bankiom, a prema kojem je ta banka trebala preuzeti parcele sadašnje Mestalle i voditi postupak prodaje kluba. 

Novim predsjednikom kluba ranije formirana Fondacija dioničara Valencije izabrala je Amadea Salva. Salvo je obećao neovisnost od Bankie i mogućnost da Fondacija sama izabere novog vlasnika koji će preuzeti njen postotak od oko 70,4% dionica kluba i preuzeti otplatu duga kluba koji je iznosio oko 500 milijuna eura. Salvo je na klupu doveo još jednu od legendi kluba, bivšeg stopera Miroslava Đukića. Klub je, s kadrom upitne kvalitete, bilježio slabašne rezultate i Đukić je smijenjen 16.12.2013. iako je Salvo nekoliko puta ranije izjavljivao da stoji uz njega i uvjeravao kako će ostati na klupi do kraja sezone. S Đukićem je s pozicije sportskog direktora otišao i sportski direktor Braulio Vazquez kojega je zamijenio bivši igrač Francisco Rufete. Đukića je, pak, zamijenio Argentinac Juan Antonio Pizzi koji je također jedno vrijeme bio igrač Valencije. U zimskom prijelaznom roku klub je doveo nekoliko igrača i sve su "karte" bačene na osvajanje Europske lige. Pizzijeva momčad je izbacila Dynamo Kijev u 1/16 finala a zatim Ludogorets u 1/8 finala. U prvom meču 1/4 finala doživljen je krah na gostovanju u Baselu gdje je švicarski prvak slavio s 3-0. Međutim, u uzvratu na Mestalli Valencia je nakon produžetaka uz hat-trick Paca Alcacera bila bolja s 5-0 čime je izborila plasman u polufinale gdje je trebala odmjeriti snage sa Sevillom koju je vodio bivši Valencijin trener Unai Emery. Sevilla je u prvom meču pobijedila 2-0 povevši golom M'Bie iz očitog zaleđa koje slovenski sudac Damir Skomina i njegov pomoćnik nisu vidjeli. Entuzijazam zbog preokreta protiv Basela ispunio je Mestallu u uzvratnom meču i Valencia je nakon samo 26 minuta stvari vratila na početak. Jeremy Mathieu pogodio je za 3-0 u 69. minuti ali je san o ovom trofeju uništio M'Bia golom u četvrtoj minuti sudačke nadoknade. Mestalla je bila u očaju a nije oprostila način proslave ovog gola Unaiu Emeryju. 

Glavna vijest za Valenciju bila je ipak činjenica da je Amadeo Salvo pronašao kupca većine dionica kluba za kojega je garantirao da će izbjeći bankrot kluba te mu donijeti zasluženu uspješnu budućnost. Amadeo Salvo je stekao povjerenje javnosti i kao spasitelja kluba predstavio singapurskog biznismena Petera Lima, iako je Bankia tvrdila da postoje bolje ponude. Salvo i Bankia su jedno vrijeme vodili medijski rat ali je Bankia popustila pred pritiskom javnosti kojoj su Limovi protukandidati predstavljeni kao tvrtke vrlo sumnjivih težnji. Salvo je smatrao da Bankia nema pravo odlučivati tko treba kupiti klub i preuzeti dug već da joj je dovoljno da bude potpisan sporazum o načinu njegove otplate. Fondacija je i službeno Limovu ponudu proglasila najboljom od navodno 7 primljenih i 1.12.2014. godine Limova tvrtka Meriton Holdings Limited je službeno postala većinski vlasnik kluba. 

Lim je, pak, upravljanje klubom započeo još ranije od tog datuma. Tako je singapurski biznismen već početkom 2014. godine kupio prava na dva igrača Benfice, Rodriga Morena i Andrea Gomesa, koje je inkorporirao u klub tijekom ljetnog prijelaznog roka 2014. godine. Na mjesto trenera je doveden manje poznati Nuno Espirito Santo, dotadašnji trener Rio Avea. Amadeo Salvo je u jednom intervjuu izjavio kako je dolazak Nuna na mjesto trenera bio jedan od uvjeta da Lim preuzme klub. 

Najveće pojačanje ljetnog prijelaznog roka bio je Alvaro Negredo, doveden iz Manchester Cityja posljednjeg dana prijelaznog roka. Nuno je pred sobom imao najmlađi kadar lige (prosjek starosti 23,6 godina) koji je vodio neočekivano dobro. Momčad se odlikovala čvrstom obranom dok je napad predvodio izdanak klupske Akademije Paco Alcacer budući da je Negredo svojim učinkom potpuno razočarao. Stoperski dvojac Otamendi-Mustafi je podsjećao na one iz najboljih vremena kluba a uz to su se isticali važnim golovima nakon prekida. Na bekovskim pozicijama isticali su se još jedan klupski "omladinac" Jose Luis Gaya te dotad nepoznati Joao Cancelo koji je u drugi plan "gurnuo" do dolaska Nuna prvotimca Joaoa Pereiru. Navijači se nisu slagali s nekim Nunovim odlukama ali momčad je bilježila sjajne brojke na početku se "uplićući" u vodeći trojac. Na kraju sezone baraž za Ligu prvaka momčadi je donijela pobjeda na gostovanju u Almeriji rezultatom 3-2 a odlučujući pogodak je u 80. minuti postigao Paco Alcacer

Ipak, vrlo brzo nakon završetka sezone Amadeo Salvo je odstupio s mjesta dužnosti izvršnog predsjednika a Francisco Rufete s mjesta sportskog direktora kluba. Inače, klub je službeno na čelu imao prvu predsjednicu u svojoj povijesti Layhoon Chan koja je izazvala gnjev navijača predstavljajući se na konferencijama kao prenositelj poruka Petera Lima. Salvo je klub napustio zbog razmimoilaženja u stavovima s trenerom Nunom kojemu je Lim namijenio ulogu menadžera, kao u engleskoj Premier ligi, ali što u španjolskom nogometu ne postoji. Navijači su smatrali da portugalski superagent Jorge Mendes ima prevelik utjecaj na dovođenje pojačanja budući da je u dobrim odnosima s Nunom jer mu je bivši golman ujedno i prva osoba čiji je agent bio. Stali su na stranu Salva i uoči nove sezone je stvorena negativna atmosfera iako je Liga prvaka izborena pobjedom nad Monacom s ukupnih 4-3 u baražu. 

Navijači su čekali prve neuspjehe da bi tražili da Nuno napusti kluba a Portugalac se u takvoj atmosferi potpuno pogubio te su i u relativno lakoj grupi Lige prvaka sa Zenitom, Gentom i Lyonom bilježili loše rezultate. Kada je doživljen poraz od Seville Nuno je morao napustiti klupu. Ni do danas nije poznato da li je to bila ostavka ili otkaz. Mnogo trenera spominjalo se u svojstvu njegovih nasljednika ali je Peter Lim šokirao javnost birajući Garyja Nevillea, legendu Manchester Uniteda ali dotad tek priznatog sportskog analitičara. Neville nije mogao ostvariti nikakav "pozitivni šok" u momčadi. Da se smiri gnjev navijača ponovno je vraćena funkcija sportskog direktora na koju je imenovan Jesus Garcia Pitarch. Neville je zabilježio očajne brojke: samo 3 pobjede u 16 mečeva te je smijenjen 30.3.2016. kad se momčad počela približavati zoni ispadanja. Do kraja sezone je na mjesto trenera imenovan Pako Ayestaran koji je mjesec dana ranije ušao u Nevilleov stručni stožer. Valencia je završila sezonu na 12. mjestu ali je Ayestaran, na iznenađenje javnosti, ostao na poziciji trenera.

U ljetnom prijelaznom roku 2016. godine činilo se da je Lima prošao entuzijazam zbog kupovine nogometnog kluba što mu je uvijek bila želja iako treba spomenuti da je povećan temeljni kapital kluba. Navijači su već skandirali da ode iz kluba iako to više nije bilo moguće jer je otplata dugova Bankiji započela i njegov odlazak bi značio još jedan kompliciran proces traženja novog kupca koji bi prihvatio i preuzeo Limov ugovor s Bankiom. U ljetnom prijelaznom roku jedan od najboljih nogometaša Andre Gomes je prodan Barceloni da bi potpuni šok i nevjericu izazvao odlazak Paca Alacacera, također u katalonski klub. Alcacera su navijači vidjeli kao igrača koji će čitavu karijeru braniti grb Valencije ali je otišao za novcima i Mijatović je dobio još jednog kolegu "Judu" mada bi gnjev bio još veći da je prodan Realu. Koliki je bio Limov strah od prodaje Alcacera pokazuje i činjenica da je on morao priopćiti kako je odlazak u Barcelonu njegova vlastita želja. Od poznatijih pojačanja došli su tek iskusni argentinski stoper Ezequiel Garay te portugalski nogometni virtuoz Luis Nani. Činilo se da Valencia ima kadar koji može barem izboriti Europsku ligu ali pokazalo se da je ostanak Ayestarana na klupi bio potpuni promašaj. Zamijenio ga je iskusni talijanski stručnjak Cesare Prandelli ali je i sam podnio ostavku ne uspjevši poboljšati rezultate a razočaran činjenicom da u zimskom prijelaznom roku 2017. neće biti blage rekonstrukcije momčadi koju je tražio. Sezonu je još jednom kraju priveo Voro ali se pokazalo da nije trener za duže staze jer je pod njegovom komandom doživljeno nekoliko teških domaćih poraza. Valencia je završila na 12. mjestu a jedina pozitivna vijest je da je netom nakon preuzimanja mjesta trenera Voro u prvu momčad promovirao veznjaka Carlosa Solera, još jednog izdanka Valencijine Akademije.

Kad se već znalo da je sezona 2016/2017 još jedno razočaranje za klub (ponovljeno je 12. mjesto) Lim je shvatio da klub treba promjene u organizaciji i manji osobni te utjecaj Jorgea Mendesa. Napravljena je svojevrsna reorganizacija rukovodstva. Layhoon Chan je zamijenjena novim predsjednikom Anilom Murthyjem a uspostavljena je funkcija generalnog direktora na koju je doveden Mateu Alemany koji se nekoliko godina ranije istaknuo u Mallorci ali je bio bez angažmana. Alemany je dogovorio dolazak Marcelina Garcije Torala na mjesto trenera a Lim se ponovno činio nezainteresiranim za ulaganje većeg kapitala i Alemany je radio po principu "Kupi od onog što zaradiš prodajama". Kadar je "kovan" u skladu s Marcelinovim nogometnim idejama a dosta igrača je dovedeno na posudbe, između ostalih Goncalo Guedes iz PSG-a.

Valencia je u sezonu 2017/2018 ušla iznad svih očekivanja pa je i sam Marcelino isticao da efikasnost mora kad-tad pasti budući da su ostvarivane uvjerljive pobjede. Pojačanja kao što su Kondogbia, Guedes i još na zimu dovedeni Zaza pokazala su se punim pogotcima. Uz to, konačno se "probudio" i 2014. godine dovedeni Rodrigo Moreno koji je u dva natjecanja kombinirano postigao 19 golova. U drugom dijelu prvenstva je uslijedio blagi pad u rezultatima ali Valencia je relativno komotno izborila 4. mjesto i izravan plasman u Ligu prvaka. To je momčadi donijelo više novca te veći prostor za pojačanja unutar Financijskog Fair Playa. 

Lim je ponovno na raspolaganje stavio dosta novca, otkupio Kondogbiu, odbio ponude za Rodriga te osobno vodio pregovore oko kupovine Goncala Guedesa iz PSG-a. Portugalac za kojega je plaćeno između 40 i 45 milijuna eura postao je najskuplje pojačanje kluba. I ostatak kadra je stvaran prema Marcelinovim željama iako je dio navijača ostao razočaran odlukom da Marcelino više ne računa na Simonea Zazu, Talijana koji je došao u teškim trenucima u zimskom prijelaznom roku 2017. godine te postigao 13 golova u prošloj sezoni.

Valencia je uoči sezone 2018/2019 za cilj imala ponovni ulazak u Ligu prvaka jer je navedeno kako samo uzastopni plasmani u najjače klupsko nogometno natjecanje na svijetu mogu jačati momčad iz sezone u sezonu. Ipak, u sezoni 100. rođendana kluba situacija nije bila idealna. Valencia je prvu ligašku pobjedu zabilježila tek u 7. kolu a bodovni zaostatak za pozicijama koje vode u Ligu prvaka rano je postao dvoznamenkast. Ispadanje iz grupne faze Lige prvaka nadoknađeno je dobrim izdanjima u Europskoj ligi, a ulaskom u 2019. godinu klub se počeo podizati na tablici i uspješno preskakati protivnike u Kupu Kralja. Posebno se pamti eliminacija Getafea u 1/4 finala nakon što je Valencia nakon poraza od 1-0 u Madridu na Mestalli slavila s 3-1 uz dva gola Rodriga u sudačkoj nadoknadi. U polufinalu je izbačen Betis te krajem veljače/februara osiguralo finale ovog natjecanja protiv Barcelone. U ligi se broj remija relativno rano popeo na brojku 16 ali srećom i zaustavio jer su uslijedili bolji rezultati koji su momčadi omogućili da u napetom foto-finišu uoči zadnjeg kola odlučuje sama o svojoj sudbini. U gostima je savladan Valladolid i Valencia je, teže nego se očekivalo, s 2 boda ispred Getafea ponovno osigurala plasman u Ligu prvaka. U posljednjoj utakmici sezone, finalu Kupa Kralja igranom 25.5.2019. na Benito Villamarinu u Sevilli, Valencia je sjajnom taktičkom igrom uz veliko zalaganje igrača s 2-1 savladala Barcelonu i uzela osmi trofej u ovom natjecanju. Bio je to prvi trofej u Marcelinovoj trenerskoj karijeri i razlog za dva dana velikog slavlja u cijelom gradu. Godina stotog rođendana tako se pretvorila u najuspješniju od 2004. godine, vjerojatno najuspješnije godine klupske povijesti.

Što se tiče nastavka gradnje Nove Mestalle klub je pronašao kupca parcela na kojima se nalazi sadašnja Mestalla i nastoji, koliko je to moguće, promijeniti megalomanski Solerov projekt, kako bi gradnja Nove Mestalle uz možda pokojeg sponzora što prije mogla biti nastavljena. Plan je da Valencia na novi stadion preseli od sezone 2023/2024.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Last modified on Utorak, 09 Srpanj 2019 22:27
Login to post comments

Marcelinova umjetnost stvaranja crnih listi

Marcelinova umjetnost stvaranja crnih listi

Marcelino zahtijeva. Mnogo. Asturijski trener ima vrlo jasnu ideju igre i načina rada kako bi se postiglo ono što želi a to prolazi putem jedne kvazi-borbene predanosti njegovih igrača. Predanost...

Read more

Sto godina Valencijine povijesti (3. dio)

Sto godina Valencijine povijesti (3. dio)

Posljednji dio prolaska kroz Valencijinu povijest je pred vama... Juan Bautista Soler je po dolasku na mjesto predsjednika kluba predstavio ideju jačanja i rasta Valencije u svakom smislu: na nivo regularnog...

Read more

Sto godina Valencijine povijesti (2. dio)

Sto godina Valencijine povijesti (2. dio)

Nastavljamo gdje smo jučer stali......  U ljeto 1982. godine Španjolska je bila domaćin Svjetskog prvenstva i neke utakmice su igrane i na stadionu Luis Casanova koji je u svrhu održavanja SP-a...

Read more

Sto godina Valencijine povijesti (1. dio)

Sto godina Valencijine povijesti (1. dio)

Valencia Club de Futbol danas obilježava sto godina svog postojanja. Vlada Valencijske Zajednice, grad i klub, svi u svojim nadležnostima, su organizirali veliku proslavu koja je izazvala emocije svima koji...

Read more